Kulturna baština

KANAL SVETOG ANTE - KULTURNO POVIJESNI ZNAČAJ

Slika 1 Austrijska karta kanala sv. Ante i šibenskih utvrđenja 19.stoljećeKanal je prirodni fenomen koji oduševljava svojom izvornom ljepotom sve koji ga vide, koji ga dožive s novoizgrađene šetnice ili koji plove između njegovih stjenovitih obala. Osim svoje prirodne ljepote kanal je zbog svog velikog značaja u povijesti, posebno vezane za grad Šibenik, bio izgrađivan objektima, najprije vjerske, a zatim i fortifikacijske arhitekture, koje danas predstavljaju kulturno povijesnu baštinu. Nažalost, danas nekih objekata važnih za kulturnu povijest kanala nema jer su zbog povijesnih okolnosti srušeni. Na mnogobrojnim grafičkim prikazima kanala iz raznih vremenskih razdoblja (od 16.do19.stoljeća) nalazimo slijedeće objekte: Tvrđava sv. Nikole, srednjovjekovna crkva sv. Andrije na otočiću na zapadnoj obali kanala, pećina u kojoj je bila crkva sv. Ante te ruševine dviju kula na ulazu u šibenski zaljev. Na grafičkim kartama nema benediktinskog samostana sv. Nikole na otočiću Ljuljevcu jer je srušen i na tom mjestu u 16.stoljeću sagrađena tvrđava. U 19.i poć.20.stoljeća su na obalama kanala su sagrađeni: svjetionik na zapadnoj strani uz crkvu sv Andrije, ljetnikovac obitelji Giovannia delle Feste, zgrada vojarne u uvali Minerska i potkop usječen u brdo za potrebe patrolnih čamaca. Na tvrđavi sv. Nikole 1911.godine se gradi semaforska stanica koja je u kombinaciji s onom na tvrđavi sv. Mihovila regulirala plovidbu kanalom.

Slika 2 Angielo Degli Oddi, 1854.godinaKanal Sv. Ante je ostatak nekadašnjeg korita rijeke Krke koja je u dalekoj prošlosti imala ušće na otvorenom moru. Nakon podizanja razine mora (za oko 100 m) formirao se kanal koji je povezivao šibenski zaljev s otvorenim morem. Kanal je dug oko 2500 metara. Najuži dio kanala je na ulazu u šibenski zaljev širok svega 150 metara. Kanal je štitio ulaz u šibenski zaljev i učinio ga jednim od najsigurnijih zaljeva na istočnoj jadranskoj obali. Na sjevernoj strani zaljeva pod brdom visokim sedamdesetak metara u srednjem vijeku su Hrvati osnovali naselje na moru nekoliko stoljeća nakon doseljenja. Šibenik je za razliku od drugih gradova na istočnoj obali Jadrana izvorno hrvatski grad. Zadar, Trogir, Split i druge gradove na obali su Hrvati zatekli te su se u njima postupno naseljavali. Kada su se na prostor Šibenika Hrvati doselili nije poznato. Svakako je to bilo prije njegova spomena 1066.godine. Moguće je da je na toj, strateški vrijednoj lokaciji, u ranom srednjem vijeku, kako to pretpostavljaju neki povjesničari bilo gusarsko gnijezdo iz koga su Hrvati presretali i pljačkali mletačke galije koje su plovile istočnom jadranskom obalom. Koristeći izvanredno povoljnu lokaciju, u zaljevu u koji se moglo uploviti jedino kroz kanal nazvan po sv. Anti Opatu, naselje se razvijalo u društvenom i gospodarskom smislu. Svoj značaj vojne utvrde stječe posebno nakon promjene političke vlasti kada bizantsku vlast u dalmatinskim gradovima zamjenjuje ugarsko - hrvatski vladar. Šibenik je u to vrijeme značajna vojna utvrda (castrum) koja se doseljavanjem stanovništva u podgrađu utvrde ubrzano razvija i postaje naselje ravnopravno ostalim dalmatinskim gradovima. Na formiranje i razvoj naselja i njegov sve veći značaj na istočnom Jadranu sigurno doprinosi njegov važan strateški položaj u zaštićenom zaljevu u koji se moglo ući jedino kroz kanal sv. Ante. U šibenskoj povijesti kanal ima vrlo važnu ulogu. Njegov značaj u zaštiti zaljeva ističu mnogi povijesni izvori. Osim fortifikacijskih objekata koji se u kanalu grade u cilju kontroliranog ulaza u šibensku luku u kanalu nailazimo objekte vjerskog karaktera. Jedni i drugi su dio kulturno povijesne baštine koja zajedno s prirodnim ljepotama kanala čine kanal iznimno atraktivnim.


Samostan benediktinaca sv. Nikole, otočić Ljujlevac

U 11.stoljeću na ulazu u kanal spominje se benediktinski samostan sv. Nikole. Opat samostana sv. Nikole 1095.godine sudjeluje na crkvenom saboru u Zadru. Kada je samostan izgrađen nema podataka. Poznato je da je samostan na ulazu u šibenski kanal bio do 15.stoljeća kada se njegovi redovnici preseljavaju u Šibenik. Zbog ruševnog stanja samostanskih zgrada Benediktici u Šibeniku početkom 15.stoljeća grade crkvu sv. Nikole i Benedikta (danas sv.Barbara). Od nekadašnjeg samostana koji je bio izgrađen na otočiću Ljuljevcu danas nema materijalnih tragova.


Crkva sv. Andrije, otočić Bisak

Slika 3 F Hohenberg i G. Braun 1576.godine (detalj s crkvom sv. Andrije)Na zapadnoj strani ulaza u kanal u grafičkim kartama od 16.do 19.stoljeća uočava se otočić na kome se nalazi mala srednjovjekovna crkva koja ima titular sv. Andrija. Upravo na toj lokaciji vojni inženjer Malatesta Bagllion je predložio gradnju druge tvrđave koja bi se gradila radi sprječavanja ulaza u šibenski kanal.

Gradnjom tvrđava na nasuprotnim lokacijama ponovila bi se slika koju smo već imali u kanalu s Velikom i Malom kulom na ulazu u šibensku luku. Kao što je poznato tvrđava na otočići sv. Andrije nije izgrađena zbog nedostatka novaca. Upravo zbog toga je ostala netaknutom srednjovjekovna crkvica. Crkvica je vremenom propadala te se konačno i urušila. Na grafikama 17.stoljeća još je vidljiv njezin izgled s dvostrešnim krovom. Početkom 18.stoljeća crkva je ruševina.

Slika 4 Pogled na svjetionik Jadrija (lijevo su ostatci crkve sv. Andrije)Danas su zidovi crkve djelomično sačuvani i koriste se kao dijelovi gospodarskih zgrada kasnije izgrađenog svjetionika. Na terenu danas prepoznajemo malu crkvu pravokutnog tlocrta s pravokutnom apsidom. Pročelni zid je potpuno porušen ali su sačuvani dijelovi bočnih zidova i apside.

Crkva se u povijesnim izvorima spominje početkom 15.stoljeća (1402.godine).


Tvrđava sv. Nikole

Slika 5 Tvrđava sv. Nikole, snimak iz zrakaNakon što je Skradin 1521. prešao u Turske ruke postojala je bojazan da Turci ostvare morsku vezu s Skradinom. To bi značilo ulazak turske flote u šibenski zaljev što bi direktno ugrozilo grad. U Šibenik je 1526. godine poslan Malateste Baglion vojni inženjer koji je imao zadatak predložiti obranu Šibenika posebno s morske strane. Baglion je da bi spriječio ulaz turske flote u šibenski zaljev predložio gradnju dviju tvrđava na ulazu u kanal sv. Ante. Jedna bi se gradila na mjestu nekadašnjeg samostana sv. Nikole od kojeg su još bile vidljive ruševine, a druga bi bila uz crkvu sv. Andrije na suprotnoj strani kanala. Realizacija izgradnji tvrđava nije se ostvarila odmah, ali je akualizirana 1539. godine kada je isti zadatak kao Baglion dobio Gian Girolamo Sanmichelli. Sanmichelli je predložio i projektirao gradnju tvrđave na mjestu nekadašnjeg samostana sv. Nikole.

Utvrda sv. Nikole bio je značajan građevinski zahvat za grad Šibenik, ali i za mletačku vlast koja je gospodarila Šibenikom od 1412. godine. Šibenik je u to vrijeme bio jedan od strateški najznačajnijih gradova na istočnoj obali Jadrana. Njegov značaj je naročito isticala Mletačka republika, posebno stratešku vrijed¬nost šibenske luke koja je vrlo sigurna i gotovo neosvojiva. Jedini ulaz u šibenski zaljev je kroz jednu milju dug kanal sv. Ante, koji omogućuje kvalitetnu obranu i potpunu kontrolu ulaska brodova. Kroz 14. i 15. stoljeće prolaz kanalom su kontrolirale torette izgrađene s obje strane kanala na ulazu u šibensku luku. S jedne na drugu stranu kanala na tom se mjestu rastezao lanac koji je spriječavao neželjeni ulazak brodova u luku, naročito noću.

Prema zamisli Gian Girolama Sanmichellia, na mjestu starog samostana sv. Nikole 1540. godine, započinje gradnja impozantne tvrđave. Gian Girolamo je projektira kao čvrstu i sigurnu građevinu koja svojom arhitekturom prati suvremene tijekove gradnje vojnih objekata. Uspoređujući ovu tvrđavu sa suvremenim tvrđavama građenim na mediteranskom pros¬toru, na tvrđavi sv. Nikole nalazimo sva dostignuća u projektiranju i građenju fortifikacijskih objekta Cinquecenta. Dapače, neka rješenja se upravo na njoj pojavljuju među prvim u Europi. Među takvim rješenjima je gradnja "kliješta" koja se nalaze između polubastiona prema jugu tvrđave, međusobno povezanih kortinom. Tvrđava sv. Nikole je građena u donjem dijelu kamenom na bunju. Iznad pojasa građenog u kamenu tvrđava je velikim dijelom obložena opekom. Na plaštu su uočljive rekonstrukcije koje su izvedene tridesetih godina 19.stoljeća u vrijeme austrijske uprave.

Tvrđava sv. Nikole je trokutastog tlocrta. Na sjevernoj strani tvrđava ima polukružnu formu s orekionima sa strana što potsjeća na gljivu (torion). Na južnoj strani tvrđava ima dva polubastiona s kliještima između njih. Forma kliješta koja se pojavljuje na tvrđavi sv. Nikole je rješenje koje se upravo na ovoj tvrđavi pojavljuje među najranijim u fortifikacijskoj arhitekturi.

Tvrđava ima tri nivoa. Na razini mora pod svodovima tvrđave su relativno veliki prostori. U gljivastom dijelu tvrđave (torionu) je polukružni prostor s najviše topovskih otvora. Originalno ovaj prostor je bio jedinstven bez pregradnih zidova koji su kasnije građeni. Polukružni prostor se nastavlja na veliki pravokutni prostor koji također izvorno nije imao pregradne zidove. U ovom prostoru prema kanalu je niz topovskih otvora. Nešto manji prostor pod svodovima je i prema istočnoj strani. U ovom prostoru je u kasnijoj upotrebi bio sagrađen prostor koji je korišten kao tamnica. Dva topovska otvora prema uvali Škar su kasnije zatvorena i u njima su napravljene samice. Između ova dva uzdužna prostora je jedan manji trapezastog tlocrta. U produžetku ovog prostora su spremišta za kišnicu. Uz topovske otvore u debljini zidova tvrđave prostor se ozračivao i ventilacionim sustavom vertikalno kroz debljinu zida te svjetlarnicima koji su bili u podu gornje terase iznad nadsvođenog dijela.

Iz nadsvođenih prostora na razini mora blago položenom rampom, koja je također zasvođena, dolazi se do razine tvrđave na kojoj je ulazni prostor u tvrđavu. Rampa je popločana opekom postavljenom na nož slaganom u obliku riblje kosti s niskim kamenim stepenicama.

U tvrđavu se ulazi kroz vrata koja se nalaze na istočnoj kortini prema Šibeniku. Ulazna vrata su najvrjedniji arhitektonsko-skulptorski detalj na tvrđavi. Građena su u maniri Sanmichellievih vrata kojih ima u velikom broju u Veneciji, Veroni i drugim gradovima. Nacrt za vrata, kao i za cijelu tvrđavu, izradio je Gian Girolamo Sanmichelli. Klesanje kamena i gradnja vrata bila je povjerena domaćim, hrvatskim majstorima Dujmu iz Splita i Frani Dismaniću iz Šibenika. Na zabatnom kamenu luka vrata isklesan je kip sv. Nikole. Na istom kamenu, u debljini vrata, isklesan je grb Luke Zorzija.

Arhitravna greda je izrazito renesansnih dekorativnih odlika. Na gredi su triglifi i metope, a u podgledu arhitrava pravokutni ukras, profilirana kaseta s hrastovim lišćem. Na metopama je klesan motiv bukranija, kružnog medaljona sa ovulusima, te u srednjem dijelu medaljon s lavom sv. Marka. Nad arhitravnom gredom je profilirani vijenac renesansnih karakteristika. U pogle¬du vijenca su naizmjenična polja s kasetom u kojoj je upisan romb s cvijetom u sredini i kaseta s tipičnim sanmichelijevskim ukrasom valjkastih kamenih elemenata koji izlaze iz osnove kamene ploče. Završni dio vrata je atika u čijem korpusu je bio ispisan tekst koji danas nedostaje.

U prostoru hala, na zidu naspram ulaznih vrata, nalaze se isklesana u kamenu četiri grba. Tri su postavljena u nizu, uokvirena s četiri kanelirana stupa. Iznad tih grbova danas se nalazi prazna niša, a nekada je u njoj bio mletački lav. Grbovi su postavljeni u čast duždu Petru Laudu, knezu i kapetanu Šibenika Jakovu Alvizu Venieru te prvom kaštelanu tvrđave Gasparu Moru. Ispod grbova u nizu nalazi se grb kaštelana tvrđave sv. Nikole iz 1584 godine, Domenika Lombarda.

Tvrđava sv. Nikole, rampa između donjeg nivoa i ulaznog halaOd ulaznog hala nadsvođenom rampom se pristupa gornjem platou tvrđave. Plato je kao i cijela tvđava u trokutastoj formi s polukružnim gljivolikim dijelom na sjevernoj strani. Uz rubove terase su topovski otvori i grudobrani koji u cjelini okružuju prostor terase. Danas je terasa bez građevina. U 16. stoljeću na platou su bile izgrađeni prizemni objekti u kojima je bila smještena posada. Na dijelu prema torionu bila je izgrađena crkva sv. Nikole. Objekti u kojima je bila smještena posada su posloženi na načina da prate zidove tvrđave s topovskim otvorima. U 17. stoljeću tvrđava je dobila povišenja na polubastionima što je deniveliralo do tada cjelovit prostor tvrđave.

Tvrđava sv. Nikole je u 19. stoljeću ponovno rekonstruirana. Radovi na rekonstrukciji odnosili su se uglavnom na gornji nivo tvrđave. U prvoj polovici 19. stoljeća su porušeni objekti koji su do tada služili za smještaj posade. U dijelu tvrđave u blizini polubastiona između bunarskih kruna izgrađena je zgrada koja je služila kao vojarna. Zgrada je imala debele zidove, a bila je nadsvođena. Krajem 19. stoljeća rekonstrukcijski radovi su bili izazvani potrebom za instaliranjem velikih obrambenih topova koji su se pojavili iza 1867. godine. Ovi topovski otvori su izgrađeni uz zapadni rub tvrđave te nakon ponovnog uklanjanja nasipa u polubastionima i u tom dijelu tvrđave.

Početkom 20. stoljeća tvrđava gubi na vojnom značaju te se na tvrđavi instaliraju drugi sadržaji. Na terasi tvrđave se ruši austrijska vojarna te se gradi signalna stanica koja je regulirala ulaz u šibenski kanal 1911. godine. Za potrebe vojske grade se niski objekti.

Tvrđava sv. Nikole, ulazTvrđava sv. Nikole, kip sv. Nikole na ulaznim vratima


Crkva sv. Ante, pećina

Uz benediktinski samostan od 14. ili 15.stoljeća u kanalu je pećinska crkva posvećena sv. Anti Opatu. Prilaz pećini je od mora s malog pristaništa strmim stubama do platoa pred pećinom. Plato je pravokutnog oblika s podzidom prema moru. Na platou je istražen grob. U stijeni zapadno od pećine recentno je izbušena mala i uska prostorija koja ima tlocrt u formi slova T. Prostorija je nekada imala vrata i bila je u funkciji topa koji se nalazio u pećini. Desno od ulaza, uz stijenu pećine, nalazi se kamenica u kojoj uvijek ima vode jer se u nju procjeđuje voda iz stijene iznad nje. Kamenica je pravokutnog oblika. U debljine stjenke je nejasan natpis: MERS NE MERS HOTO PIMO MCCCCLI… Nasuprot kamenici u stijeni pećine je isklesan oltar. Oltar se sastoji od isklesane plitke niše koja je udubljena u stijeni pećine i na koju je mogla biti postavljena oltarna pala.

Ulaz u pećinsku crkvu sv. Ante (lijevo su vrata ulaza u potkop)Nasuprot ulazu u pećinu je devastirani barokni oltar. Retabl oltara je bačen s oltarne menze i u dijelovima je sačuvan uz postolje oltara. Sačuvani dijelovi pokazuju da se radi o retablu koji je imao nišu s lučnim završetkom. Profilirani ukras nalazi se na tjemenu niše, a koje možemo zateći na prozorima šibenskih kuća koje datiramo u 16. i 17.stoljeće. Prema K. Stošiću u pećini „postoji lijepi oltarić s dva mra¬morna stupa. Pri dnu jednoga, postojao je natpis: Amadeo Ballerini restauro 1907. per l'ordine e spese d. sign. Tereza Baricich (?). Balierini slikar diletant je obnovio sliku sv. Nikole, koju je vidio oko 1910. Dr L. Jelić, a danas je nema. Neko vrijeme u pećini je bio mali lik sv. Nikole, koji je prenesen u tvrđavu sv. Nikole“. Iz navedenog podatka moguće je zaključiti da je 1907.godine popravljan kameni oltar i oltarna slika.

Kada je prirodna pećina postala crkva iz dosadašnjih arheoloških istraživanja i povijesnih dokumenata ne možemo zaključiti. U izvještaju o arheološkim istraživanjima pred crkvom može se datirati najraniji ukop u intervalu 1275 – 1310 godine. Podatak o vremenu smrti pokojnika nije moguće koristiti kao vrijeme početka korištenja crkve u sakralne svrhe jer se radi o sekundarnom ukopu. Ipak se sakralna namjena ne može isključiti jer je moguće da su kosti pokojnika premještene iz unutrašnjosti pećine tijekom nekih od radova. Pećina se, na temelju pisanih izvora, koristi kao crkva od početka 15. stoljeća. God. 1415. ostavi ovoj crkvici Juraj Ratković 8 dukata. Petar Kovač p. Cvjetana ostavi joj 17. 4. 1471. dio svoga žitka. Crkva je bila objekt u kojem su u povijesti živjeli pustinjaci (eremiti). Osim pustinjaka, prema povijesnim izvorima, u crkvi ili ispred nje su se ukapali i ugledni građani Šibenika koji su oporukama tražili da ih se pokopa uz crkvu sv. Ante u kanalu. Neki od pustinjaka koji su živjeli u pećini – crkvi sv. Ante su poznati iz povijesnih spisa. Zadarski plemić Jeronim Detrico živio je u pećini i tu je pokopan 28. 11. 1615. Jedan od poznatih pustinjaka bio je fra Pavao (frater Paulus heremita s. Antonii) koji je pokopan u katedrali 14. 5. 1638. Treći je pustinjak pop Petar ( Piero eremito di s. Anonio). Za četvrtog eremita čije se ime nije poznato se zna da je 1710 platio mise prioru dominikanskog samostana u Šibeniku koje je izrekao u crkvi sv. Ante.

Oltarna niša lijevo od ulaza u crkvu sv. AnteEvidentno je da se u pećini sv. Ante obavljalo bogosluženje i da je crkva povremeno obnavljana ili je dobivala nove sadržaje. Uz crkvu su u povijesti živjeli pustinjaci. Čini se da je najstarija intervencija u prostor pećine niša na bočnom zidu u kojoj je pozicioniran oltar srednjovjekovne tipologije. Na zid oltara bila je postavljena oltarna pala o kojoj nemamo tragova. Moguće je da je oltarna pala bila posvećena sv. Anti Opatu. U širini niše bila je postavljena oltarna menza od monolitnog kamena. Oltaru se pristupalo stepenicom koja je uništena. Kamenica za vodu na suprotnoj strani od oltara je klasične izrade dubljenja u kamenu s godinom koja je datira ali i s natpisom koji je nečitljiv. Natpis je iz 15.stoljeća što se može povezati s vremenom djelovanja crkve. Kada je izgrađen zid koji pećinu pretvara u artikulirani prostor crkve ne može se utvrditi. Današnji zid ima recentne intervencije ali i dio kamenog sloga koji se može datirati u 15. ili 16.stoljeće. Između dva svjetska rata (1930) crkva je izgubila sakralnu funkciju te je postala topovsko gnijezdo. Top nepoznatog kalibra bio je postavljen u naknadno izgrađen bunker u prostoru crkve iza pročelnog zida. Izgradnjom topovskog postolja u crkvi podnica i crkva u cjelini je devastirana.


"Hitlerove oči"

Hitlerove očiPod nazivom "Hitlerove oči" krije se potkop koji je građen za potrebe ratnih brodova. Potkop ima dva otvora sa segmentnim lukom. Kroz jedan otvor je brod ulazio. Ispod brda u potkopu bi se mogao servisirati i sakriti od neprijatelja da bi kroz drugi otvor izašao.

Uz stjenke potkopa je bila izvedena uska pješačka staza. Gradnja potkopa se dogodila tijekom Drugog svjetskog rata.

Gradnju potkopa započeli su Nijemci nakon kapitulacije Italije u vrijeme intenzivnog savezničkog bombardiranja.

Radovi na potkopu su nastavljeni nakon Drugog svjetskog rata kada su bili okončani. Pojavom novih većih brodova potkop se od sredine pedesetih godina nije koristio za svrhu za koju je građen.


Starohrvatska crkva Crkva sv. Spasa

Starohrvatska crkva Crkva sv. Spasa

Starohrvatska crkva Crkva sv. Spasa, nalazi se u neposrednoj blizini spomenika prirode vrela Cetine. Po svojoj očuvanosti i arhitektonskim oblicima spada u red dobro očuvanih starohrvatskih crkvi. Tipološki crkva je jednobrodna longitudinalna građevina s troapsidalnim svetištem u obliku produženog trolista, te ostacima zvonika na pročelju. Vanjske zidove karakterizira rasčlanjenje oblim potpornjacima tzv. kontraforima, jedinstvenim ne samo u Hrvatskoj već i u Europi. Svojim načinom gradnje, uz brojne ukope oko crkve, koji je uvrštavaju u najveću hrvatsku nekropolu, Sv. Spas pokazuje izravne veze sa crkvama iz nedaleke Biskupije kod Knina. Pronađeni arhitrav oltarne pregrade u unutrašnjem dijelu crkve uz navedena arhitektonska obilježja, razriješio je i problem datacije. Dotični natpis s grede spominje župana Gastiku kao donatora u vrijeme 9. st. u vrijeme hrvatskoga kneza Branimira. Unutar crkve nalazi se nekoliko etažnih grobova.


Šibenski muzej

Muzej grada Šibenika

Šibenski muzej utemeljen je 20. prosinca 1925. godine prigodom obilježavanja tisućite obljetnice hrvatskog kraljevstva, a smješten je u bivšoj Kneževoj palači u neposrednoj blizini Katedrale.

Kneževa palača dio je obalnog obrambenog sustava grada a izgrađena je u 13.- 14. stoljeću. Do danas sačuvana su dva krila nekoć mnogo većeg zdanja u kojem je boravio najviši predstavnik državne vlasti u Šibeniku - gradski knez - kapetan.

Južno krilo proteže se uz obalu od četverokutne do poligonalne kule. Četverokutna kula poznata po nazivom Kula kneževe palače najveći je obrambeni objekt na obali a potječe iz 14. stoljeća. Između nje i Biskupske palače sačuvana su renesansna gradska vrata iz 16. stoljeća. Po sredini prizemlja južnog krila Kneževe palače gotički je prolaz s gradskim vratima nad kojima je gradski grb s likom sv. Mihovila - zaštitnika grada.

Zapadno krilo Kneževe palače okrenuto je sakristiji i apsidalnim djelovima Katedrale. Na južnom kraju ovog dijela dvoja su vrata jednostavnih kamenih okvira, a između njih niša s baroknom skulpturom gradskog kneza Nikole Marcella.

Godine 1975. dovršena je adaptacija Kneževe palače te omogućeno suvremeno funkcioniranje muzeja.

Muzej grada Šibenika je muzej kompleksnog tipa, a sastoji se od arheološkog , kulturno- povijesnog, odjela novije povijesti i etnografskog odjela. Unutar Muzeja djeluje i restauratorska, te konzervatorska radionica. Njegova djelatnost je prikupljanje, čuvanje, obrada i prezentacija kulturno- povijesne baštine šibenskog kraja.

U svojim zbirkama čuva brojne predmete muzejske vrijednosti značajne za proučavanje šibenske prošlosti od najstarijih vremena do današnjih dana.

Cjelokupan fundus Muzeja podijeljen je u zbirke: arheološki odjel ( prapovijest, antika, srednji vijek i podmorska), kulturno- povijesni odjel i odjel novije povijesti (lapida, starih majstora, starih grafika, oružja, starih fotografija, razglednica, arhivalija, galerijsku, zbirku raritetnih izdanja, arhivalija, kartografsku, numizmatičku, nakita, namještaja, keramike, predmeta svakodnevne upotrebe, liturgijskih predmeta, glazbenih instrumenata). Ukupan broj muzealija je oko 150.000.

Najznačajnije rezultate Muzej je postigao u istraživačkoj, izložbenoj i izdavačkoj djelatnosti. Istraženi su brojni arheološki lokaliteti u okolici Šibenika i šibenskom akvatoriju te organizirano preko 300 izložbi koje su pratili izložbeni katalozi. Pored toga u organizaciji Muzeja izdane su brojne edicije izuzetno vrijedne za rasvjetljavanje prošlosti Krešimirovog grada, najstarijeg hrvatskog grada na Jadranu.


SIPA is a project coordinated by the Regional Development Agency of Šibenik Knin County and funded by PHARE 2006: Cross-Border Co-operation betwen Italy and Croatia, Phare CBC/INTERREG IIIA - New Adriatic Neighbourhood Programme. Its content does not necessarily reflect the opinions of the European Commission. eu Zaštićeni lokaliteti
Zadarske županije
home info