Flora

Crnika (Quercus ilex L.)

Crnika (Quercus ilex L.)

je visoka stablašica koja može rasti kao grm. Listovi su na licu tamnozeleni i sjajni, a na naličju bjelkasti ili žućkasti sa sitnim dlačicama. Cvjetovi su jednospolni, neugledni. Oprašuje ih vjetar. Plod je žir, jestiv za čovjeka (kuhan i pečen).


Planika (Arbutus unedo L.)

Planika (Arbutus unedo L.)

je malo zimzeleno drvo iz porodice vrijesova. Raste na području Sredozemlja i zapadne Europe.
U nas je nalazimo duž obale i otoka.Sjajni kožasti listovi se zbog sličnosti s lovorom katkad koriste kao začin. Tanini iz listova i kore služili su za štavljenje kože te pomažu kod poremećaja probave. Svi dijelovi biljke sadrže etil galat, tvar jake antibiotske aktivnosti. Planika je medonosna biljka. Cvate u jesen i ranu zimu, a istovremeno s bijelim zvonolikim cvjetovima, skupljenima u grozdove, sazrijevaju i plodovi (maginje). To su narančastocrvene bobe, slatkastog okusa, u unutrašnjosti brašnjave, na površini gusto prekrivene bradavicama. Iako je plod jestiv, veća količina može izazvati vrtoglavicu i stanje slično pijanstvu. Latinski naziv biljke, unedo, je ustvari stari rimski naziv za planiku, izveden prema Pliniju Starijem od unum tantum edo (jedem samo jedan). Unatoč tome, marmelada od plodova cijeni se zbog bogatstva C vitaminom. Uživanje veće količine zrelih plodova izaziva probavne poremećaje i stanje slično pijanstvu ili omaglici, ali u Dalmaciji ovi se plodovi upotrebljavaju za izradu rakije, vina ili marmelade, a listovi za začin umjesto lovora. se od njih rade alkoholna pića, vino i rakija.


Rašeljka (Prunus mahaleb L.)

Rašeljka (Prunus mahaleb L.)

je tipična submediteranska biljka koja obitava na dosta oskudnim vapnenačkim suhim i toplim tlima. Rašeljka je drvenasta biljka koja naraste obično do 10-ak m, ali se nerijetko javi i kao grm. Stablo je obavijeno sjajnom kestenjastosmeđom korom koja nakon nekog vremena donekle ispuca. Na ograncima razgranate krošnje nalaze se listovi čija je peteljka duga do 2 cm. Cvjetovi se nalaze skupljeni u štitastim cvatovima. Bude ih obično oko desetak u jednom cvatu. Sam cvijet je dvospolan, sa mnogo prašnika. Vjenčić je sastavljen od 5 bijelih latica koje nisu srasle. Plodovi dozrijevaju u srpnju i kolovozu i tada su to crne koštunice gorkog okusa.
Rašeljka se dosta koristi za izradbu raznih predmeta kao što su lule i si. U vrtlarstvu se koristi kao podloga za cijepljenje (navrtanje) trešnje. Rašeljka cvjeta početkom travnja.


Fafarinka (Celtis australis)

Fafarinka, kostela, koprivić (Celtis australis)

je submediteranska biljka čije su stanište šume hrasta medunca, te šikare. Sporo raste, ali živi i 400-1000 godina.
Osobito dobro uspijeva na vapnenačkim, rastresitim i pjeskovitim tlima. Može uspijevati do oko 900 m nadmorske visine. Biljka je dobro ukorijenjena pomoću razgranatog i dobro razvijenog korijena. Kostela je listopadno drvo koje može narasti i do 20 m. Deblo je obloženo podebelom sivkastopepeljastom korom. Široku krošnju čine grane na kojima se u dva reda nalaze tamnozeleni listovi čije je lice grubo, a svijetlo sivozeleno naličje ima nježne dlačice. Lisna plojka nalazi se na 0,5 do 2 cm dugoj dlakavoj peteljci. Plodovi su slatke jestive crne okrugle koštunice.


Šibika (Coronilla emerus L.)

Šibika (Coronilla emerus L.)

je vrlo značajan grm u prostoru mediteranske klime. Cvate velikim žutim cvjetovima. Plod šibike je do 8 cm dugačka i oko 2 mm široka mahuna, sa 6 - 10 članaka; ne raspucava se uzdužno, već se raspada na članke od kojih svaki sadrži jednu sjemenku. Sjemenke su glatke, valjkaste, smeđe, oko 5 mm dugačke.


Crni jasen (Fraxinus ornus L.)

Crni jasen (Fraxinus ornus L.)

ima vrlo jaku snagu izbacivanja izdanaka iz panja. Listopadni grm ili stabalce oko 6 (15) m. visine. Kora je svjetlosiva, tanka, u starijoj dobi pri dnu stabla ispucala. Jednogodišnji izbojci maslinastosmeđi ili sivozeleni. Listovi su neparno perasti, sastavljeni od 5-9 eliptičnih listića nazubljenog ruba, na naličju oko žila dlakavi. Cvate u 5. mjesecu zajedno s listanjem. Cvjetovi u uspravnim, kasnije visećim metlicama prijatna mirisa, obično dvospolni ili samo ženski. Plod okriljena perutka smeđe je boje i sazrijeva u jesen iste godine, otpada zimi. U unutrašnjosti pridolazi na toplim ekspozicijama s skeletnim zemljištem.


Smrdljika (Pistacia terebinthus L.)

Smrdljika (Pistacia terebinthus L.) i tršlja (pistacia lentiscus L.)

su zimzeleni grmovi ili niska drva autohtona na Mediteranu. Podnose veliku žegu i sušu. Listovi su vazdazeleni, kožasti, sjajni, goli, dugi 5-10 cm. Cvjetovi su tamnocrven, sitni zbijeni u resaste cvatove. Plod je koštunica u početku crvenkast, a kasnije crne boje i pun je ulja.

Na Mediteranu je već stoljećima manjak svih drvnih sortimenata, pa su P. terebinthus i P. lentiscus, imali široku primjenu u stolarstvu, i za izradu drvenih dijelova oruđa, jer je njihovo drvo tvrdo i čvrsto, a dobro se obrađuje i polira. Drvo je dobro i za ogrjev jer ima smole. Ima razgranat korjenov sustav i izrazito su kserofitne, dobro podnose siromašna staništa, a istodobno imaju dobru sposobnost izbacivanja izbojaka, pa su sastavni dio makije. Nakon požara dobro se obnavljaju iz panja. Zarežemo li koru tršlje, pojavljuje se gusti mirisni sok koji se koristi u medicini i industriji.


Alepski bor (Pinus halepensis Mill.)

Alepski bor (Pinus halepensis Mill.)

je visoko drvo, naraste do do 20m. Ima zakrivljenu stabljiku i grane, krošnja je kuglasto piramidalna i u starosti nepravilno razvijena. Korijenov sistem je razgranat i snažan, iako često nedovoljno jak da odoli naletima vjetra. Listovi su iglice po dvije u čuperku. Cvjetovi su jednospolni oprašuje ih vjetar, češeri su jajastokupasti i vise na zakrivljenim drškama, 6-7cm su dugi i oko 4 cm široki. Sjemenke su tamnosmeđe s krilce. Ovo drvo je iznimno važno u pedogenezi na krškim terenima.


Obični čempres (Cupressus sempervirens)

Obični čempres (Cupressus sempervirens)

može narasti 20-30 metara visine. Postoje dva varijeteta: piramidalis - krošnja je piramidalna, usmjerena prema gore, gotovo priljubljena uz deblo i horizonatlis - krošnja je zaobljena, grane horizontalno otklonjene od debla. Kora običnog čempresa je u mladosti sive boje, glatka i tanka, a u starijoj dobi postaje sivo smeđe boje i uzdužno izbrazdana. Iglice su tamno zelene boje, a sastoje se od plošnih i bočnih ljuskica koje su jako sitne i na vrhu tupe, a s donje strane plošnih ljusaka nalazi se duguljasta žlijezda. Šiške su okruglaste i duge 2-3 centimetra.


Šmrika (Juniperus oxycedrus L.)

Šmrika (Juniperus oxycedrus L.)

je zimzeleni grm lili nisko drvo. Kora u mladosti je glatka, kasnije se trakasto ljušti, sivosmeđe boje. Listovi su iglice, oštre, krute bodljikave i intenzivnog mirisa. Plod je boba, okruglasta u početku zelena a kad je zrela crvenkastosmeđa, sjajna i razvijena u drugoj godini. Plodovi imaju smolast i nagorak okus te u svježem stanju nisu jestivi, ali prokuhani su odličan začin različitim mesnim jelima, pospješuju lučenje mokraće i uništavaju crijevne parazite. Mogu poslužiti za izradu rakije (smrikovača).


Somina (Juniperus phoenicea L.)

Somina (Juniperus phoenicea L.)

je biljka mediteranskog podneblja. U Hrvatskoj dolazi u Primorju, najčešće po otocima južno od Kvarnera. Površine na kojima se obilno razvija somina, te sastojine u kojima ta vrsta dominira, predstavljaju posebnu šumsku zajednicu razvijenu u obliku kserotermne makije. Ta asocijacija predstavlja značajan progresijski stadij sukcesije vazdazelene vegetacije, najčešće nakon šumskih požara. Najčešće se javlja u makijama, garizima, kamenjarskim primorskim pašnjacima. Drži se obalnoga područja eumediteranske zone zimzelene vegetacije. Penje se do 600 m nadmorske visine.


Pajasen (Ailanthus altissima L.)

Pajasen (Ailanthus altissima L.)

je listopadno stablo iznimno brzog rasta visoko do 30 m. Kora debla je siva s uzdužnim bijelim prugama. Listovi su dugi do 75 cm, a cvjetovi su sitni i neugledni, žućkaste boje, skupljeni u metličaste cvatove i neugodno vonjaju. Podrijetlom iz sjeverne Kine, pajasen je danas široko rasprostranjena vrsta koju nalazimo na svim kontinentima. Iznimno je invazivna vrsta. Pojedinačno, dobro razvijeno stablo, godišnje proizvede i više od 300 000 sjemenki koje izrazito lako kliju. Biljka se širi i nespolno, snažnim tjeranjem izdanaka iz korijenova sustava koji se pojavljuju na udaljenosti do 20 m od matičnoga stabla. Toksini iz listova i izlučevina korijena otežavaju rast brojnim drugim biljnim vrstama. Uspijeva na dobro osvijetljenim, termofilnim staništima. Vrsta je otporna na visoku razinu onečišćenja zraka te je često sađena vrsta u gradskim naseljima.


Drača (Paliurus spina-christi Mill.)

Drača (Paliurus spina-christi Mill.)

je iznimno nepravilna drvenasta biljka. Naraste do 3m visine. Grančice su prepune izrazito oštrih bodlji. Plod je spljoštena, drvenasta, diskolika, žućkastocrvena koštunica, okriljena širokim valovitim krilcem, veličine oko 2,5 cm.


Zelenika (Phillyrea latifolia L.)

Zelenika (Phillyrea latifolia L.)

je zimzeleni grm visok oko 1m. Korijen joj je razvijen širok i debeo. Listovi kožasti, sjajni i goli, ostaju na stabljici 8 do 12 godina. Cvjetovi su jednospolni. Plod je boba. Biljka živi do 400 godina. Podnosi dobro hladnoću i žegu.


Krkavina (Rhamnus catharticus L.)

Krkavina (Rhamnus catharticus L.)

do 7 m visoki grm ili stabalce. Ima glatku tanku koru. Listovi su naizmjenični, izduženo eliptični, dugački 12-13 cm, široki sedam cm.
Cvjetovi su sitni, zvonasti, neupadljivi, pojedinačni ili je dva do sedam skupljeno u cvatove. Plod je okrugla sjemenka, oko 8 mm u promjeru. Nezreli plodovi su crvenkasti, zreli ljubičastocrni. Cvjeta od svibnja do kolovoza. Ima šibolike, gole, glatki i sjajne izbojke svjetlosive ili žutosive boje.


Smokva (Ficus carica L.)

Smokva (Ficus carica L.)

je veliki listopadni grm ili manje drvo koje potječe iz jugoistočne Azije i područja istočnog Mediterana. Naraste 3 - 10 m visoko, ali u širinu ide više nego u visinu (4 - 9 m). Ima glatku sivu koru, a listovi su dugi 12 - 25 cm i 10 - 18 cm široki. Plod je dobro poznata smokva. Obična smokva se uzgaja zbog svog jestivog ploda. Smokva je jedna od prvih biljaka koje su bile kultivirane za ljudsku ishranu, uzgaja se dulje od 6000 godina.Smokve se mogu konzumirati svježe ili suhe, od njih se može raditi pekmez.


Divlja maslina (Olea europaea L.)

Divlja maslina (Olea europaea L.)

je zimzelena, niska, nepravilno razgranata biljka. Lišće je kožnato, ovalno, "maslinaste" boje, a s donje strane srebrnasto, dok su cvjetovi su bijeli i u grozdovima. Raste na krševitom tlu, zahtjeva klimu bez velikih temperaturnih oscilacija, dobro podnosi sušu, ali ne i temperature ispod ništice. Uzgaja se u toplim predjelima Mediterana, uz more, najviše do 400 m nadmorske visine. Maslina cvijeta u svibnju i lipnju, a plod sazrijeva od listopada do veljače, ovisno o sorti i klimatskim prilikama. Poznata je po svojoj dugovječnosti.Njezino se ulje se osim u prehrani upotrebljavalo kao lijek i kozmetički pripravak. Drvo kao gorivo za svjetiljke i kao novac. Maslinovo dvo je kvalitetno i skupocjeno. Heraklo je nosio toljagu od maslinova drva, a Odisej je maslinovim kolcem oslijepio Kiklopa.


Lemprika (Viburnum tinus L.)

Lemprika (Viburnum tinus L.)

je grm visok do 3m, tamnozelenih listova. Cvate u nakupinama malih bijelih cvjetova. Plod je 3 - 4 mm dugačka, jednosjemena, usko jajasta, pri vrhu ušiljena, tamnoplava, metalno sjajna, slabo sočna koštunica; dozrijeva u jesen 1. godine Sjemenke su ovalne, nepravilno izbrazdane, plavkaste.


Pucalina (Coluetea arborescens L.)

Pucalina (Coluetea arborescens L.)

je grm toplijih i sušnih staništa najčešće u submediteranskim i toplijim šumama u unutrašnjosti.. Ona je listopadni grm iz porodice Fabaceae, koji naraste u visinu 2 – 4 m. Vitkih je i šibolikih grana, kora je na mladim izbojcima zelenkasta, s bijelim dlačicama i bez trnova. Na starijim je izbojcima sivkasta, gola, tek neznatno rebrasta uz pupove te se ljušti u uzdužnim dugim trakovima. Korijenov sustav snažno je razvijen. Pupovi su sitni, pokriveni žutosmeđim ljuskama i spiralno raspoređeni.Listovi su neparno perasti, dugi do 15 cm, sa 7 – 13 eliptičnih do obrnuto jajolikih listića. Jasno su uočljive nervature, na kratkim peteljkama, dugi su 1,5 – 5 cm i široki 1,5 cm. U gornjem su dijelu zatupljeni i plitko urezani. Listići su plavkastozelene do svježezelene boje, Leptirasti cvjetovi su zlatnožuti, prilično krupni. Plod je 6 – 8 cm duga i mješinasto napuhana, tanko kožasta mahuna, simbol ove biljke. U početku je zelenkasta, a kasnije žućkastobijela, svilenasta. U pucketavoj mahuni se nalazi oko 30 bubrežastih, tvrdih sjemenki, crno-smeđe boje.


Brnistra (Spartium junceum L.)

Brnistra (Spartium junceum L.)

je biljka cvjetnica. Obično je grmolika, iako zna narasti kao omanje stablo. Cvate u drugom dijelu proljeća, žutim cvjetovima, promjera 1 - 2 cm. Cvjetovi su brojni, tako da brda obrasla brnistrom (žukom) za njena cvata poprime prekrasnu žutu boju. Brnistra je dosta česta u Dalmaciji.


Ilirska perunika (Iris illyrica)

Ilirska perunika (Iris illyrica)

je Ilirsko-jadranski endem i strogo zaštićena vrsta; dolazi na kamenjarskim travnjacima i rijetkim šikarama.


Pčelina kokica (Ophrys apifera)

Pčelina kokica (Ophrys apifera)

je ugrožena (EN) i strogo zaštićena svojta hrvatske flore; raste na kamenjarskim travnjacima i u rijetkim šikarama.


Močvarni kaćun (Orchis laxiflora ssp. palustris)

Močvarni kaćun (Orchis laxiflora ssp. palustris)

je strogo zaštićena svojta hrvatske flore; raste na močvarnim staništima.


Močvarna perunika (Iris pseudacorus)

Močvarna perunika (Iris pseudacorus)

je strogo zaštićena svojta hrvatske flore koja raste na močvarnim staništima.


Dalmatinska žutilovka (Genista sylvestris ssp. dalmatica)

Dalmatinska žutilovka (Genista sylvestris ssp. dalmatica)

je ilirsko jadranski endem i strogo zaštićena vrsta, raste na kamenjarskim travnjacima i u rijetkim šikarama.


Posidonija (Posidonia oceanica)

Posidonija (Posidonia oceanica)

stvara jednu od najvažnijih i najbogatijih morskih zajednica po biološkoj raznolikosti. Stoga je posebno važno ovu zajednicu čuvati, jer se u njoj nalaze i razmnožavaju stotine vrsta biljaka i životinja. Pojedine vrste su za dom odabrale same listove posidonije. Može se razmnožavati spolno i nespolno. Plodovi posidonije nakon sazrijevanja plutaju na površini vode nekoliko dana, nakon čega pucaju. Sjemenke padaju na dno i razvijaju se nove jedinke. Nespolno se razmnožava širenjem podzemnih stabljiki, ali je moguće i ukorjenjivanje otkinutih dijelova biljke. Stabalce naraste 1 cm godišnje.

SIPA is a project coordinated by the Regional Development Agency of Šibenik Knin County and funded by PHARE 2006: Cross-Border Co-operation betwen Italy and Croatia, Phare CBC/INTERREG IIIA - New Adriatic Neighbourhood Programme. Its content does not necessarily reflect the opinions of the European Commission. eu Zaštićeni lokaliteti
Zadarske županije
home info